Imunizacija je jedan od najučinkovitijih načina zaštite od zaraznih bolesti. Zahvaljujući cjepivima, bolesti koje su nekada odnosile milijune života danas su gotovo nestale ili znatno smanjene. Ali kako cjepiva zapravo djeluju? Što se događa u tijelu kada primimo cjepivo?

Cjepiva sadrže oslabljene ili inaktivirane dijelove virusa ili bakterija – takozvane antigene. Kada se ovi antigeni unesu u tijelo, naš imunološki sustav ih prepoznaje kao strane i potencijalno opasne. Kao odgovor, tijelo počinje proizvoditi specifična antitijela i aktivira imunološke stanice koje su sposobne boriti se protiv pravog uzročnika bolesti, ako do njega dođe.

Posebnost cjepiva je u tome što nas izlažu „kopiji“ bolesti bez da doista obolimo. Na taj način imunološki sustav pamti uzročnika i stvara imunološku memoriju. Kada se osoba ponovno susretne s istom bolesti, tijelo reagira brzo i učinkovito, sprječavajući razvoj teže kliničke slike.

Postoje različite vrste cjepiva – živa oslabljena (npr. cjepivo protiv ospica), inaktivirana (npr. cjepivo protiv gripe), cjepiva temeljena na mRNA (npr. neka COVID-19 cjepiva) te proteinska cjepiva. Sva ona imaju isti cilj – zaštititi organizam i spriječiti širenje bolesti u populaciji.

Imunizacija nije korisna samo za osobu koja prima cjepivo, već i za cijelu zajednicu. Kada dovoljno ljudi razvije imunitet, bolest se teže širi – to se zove kolektivni imunitet.

Ukratko, cjepiva djeluju kao sigurni i kontrolirani treninzi za naš imunološki sustav. Zahvaljujući njima, mnoge zarazne bolesti danas više ne predstavljaju ozbiljnu prijetnju.