U doba društvenih mreža i brzog širenja informacija, dezinformacije o cjepivima postale su ozbiljan javnozdravstveni izazov. Pojedine tvrdnje, iako privlačne, nisu utemeljene na znanosti i mogu stvoriti strah, nepovjerenje i smanjiti broj cijepljenih – što izravno ugrožava zdravlje zajednice.

Jedan od najraširenijih mitova je povezanost cjepiva i autizma. Ova tvrdnja potječe iz studije koja je kasnije povučena i proglašena lažnom. Brojna znanstvena istraživanja, provedena na milijunima djece, nisu pronašla nikakvu vezu između cijepljenja i autizma.

Drugi čest mit je da su cjepiva nepotrebna jer su bolesti protiv kojih se cijepimo već nestale. Istina je da te bolesti nisu nestale – one se još uvijek javljaju, osobito kada procijepljenost padne. Primjeri su ospice koje su se ponovno počele pojavljivati u Europi i SAD-u.

Također, neki ljudi vjeruju da je prirodno prebolijevanje bolje od cijepljenja. Iako prebolijevanje može dati imunitet, cijena može biti visoka – komplikacije, hospitalizacije pa čak i smrt. Cjepiva omogućuju zaštitu bez izlaganja tim rizicima.

Razbijanje mitova zahtijeva upornu edukaciju, otvoren dijalog i pouzdane izvore informacija. Stručnjaci, zdravstveni djelatnici i znanstvenici imaju ključnu ulogu u tome da objasne javnosti kako cjepiva funkcioniraju i zašto su važna.

Samo istinitim i provjerenim informacijama možemo osigurati da odluke o zdravlju budu utemeljene na činjenicama – a ne na strahu.